Jakov I. Osvajač (španjolski: Jaime I de Aragón el Conquistador), aragonski kralj (Montpellier, 2. II. 1208 – Valencija, 27. VII. 1276). Sin Petra II. Aragonskog i Marije od Montpelliera. Okrunjen 1214, samostalno vladao od 1227. Uspješno ratujući s Maurima osvojio Baleare (1229–35) i Valenciju (1233–38). Ugovorom s francuskim vladarem Lujem IX. (1258. u Corbeilu) Francuska se odrekla zahtjeva za Katalonijom, a Aragonija za Languedocom. U njegovo doba sastavljen je pomorski zakonik (Libre del Consolat del mar) i popisana su staleška prava (Fueros de Aragón). Slovio kao izrazit vladar viteške kulture; sudionik križarskog rata u Palestini (1269). Njegovo je vladanje obilježilo početak aragonsko-katalonske ekspanzije na Sredozemlju.