Kovačić, Viktor, hrvatski arhitekt (Ločka Vas, kraj Huma na Sutli, 28. VII. 1874 – Zagreb, 21. X. 1924). Značajan kao arhitekt, pisac i pedagog; njegova djelatnost označuje početak primjene modernog izraza u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi. Studij arhitekture završio na bečkoj Akademiji kod Otta Wagnera. Od 1899. djeluje u Zagrebu, isprva u atelijerima drugih arhitekata, potom u vlastitom, a poslije se udružuje s Hugom Ehrlichom. Jedan od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekata preko kojega se zalagao za priznanje autorskih prava i raspisivanje javnih natječaja osobito za veće projekte. Projektirao u sintezi tradicije i suvremenosti obiteljske vile i stambene kuće u Zagrebu (vila Frangeš; Lustig-Perok u Kumičićevoj ulici). Godine 1912. počeo gradnju monumentalne crkve sv. Blaža u bizantskim građevinskim oblicima s armiranobetonskom kupolom (prva takva konstrukcija u hrvatskom graditeljstvu). Sredinom 1920-ih izgrađena je po njegovu projektu reprezentativna zgrada Burze (koju je nakon njegove smrti dovršio H. Ehrlich). Posebnu pozornost posvećivao unutarnjem uređenju prostora. Od 1961. Udruženje hrvatskih arhitekata dodjeljuje godišnju Nagradu “Viktor Kovačić”.