Marija Stuart
Marija Stuart, škotska i francuska kraljica (Linlithgow Palace, 7. ili 8. XII. 1542 – dvorac Fotheringhay, 8. II. 1587). Kći i jedina nasljednica škotskoga kralja Jakova V., unuka Jakova IV. i njegove supruge Margarete Tudor. Na tim je dinastičkim vezama zasnivala svoje pravo na englesku kraljevsku krunu. Odgojena na francuskom dvoru, 1558. udala se za francuskoga dauphina, kasnijega kralja Franju II. (1559−60). Nakon njegove smrti (1560) vraća se u Škotsku i od svoje majke Marije od Guisea (dotad regentice) preuzima upravljanje zemljom. Godine 1565. udala se i dala naslov kralja svojem rođaku, lordu Henryju Stuartu Darnleyu, koji je prethodno ubio njezina tajnika i favorita, talijanskoga pustolova Davida Rizzija. U braku s Darnleyem imala je sina, poslije škotskoga kralja Jakova VI. Uskoro stupa u vezu s protestantom Jamesom Hepburnom, grofom od Bothwella, koji je 1567. dao umoriti Darnleya i iduće se godine oženio Marijom. Optužena za sukrivnju u Darnleyevu ubojstvu, prisiljena je ustupiti prijestolje sinu Jakovu (1567), pobjeći iz zemlje te zatražiti utočište kod engleske kraljice Elizabete I., koja ju je dala zatočiti. Nakon 18 godina tamnovanja osuđena je zbog sudjelovanja u uroti (zavjere sa španjolskim kraljem Filipom II.) protiv kraljice Elizabete i pogubljena. Sudbina Marije Stuart inspirirala je mnoge umjetnike (F. Schiller, W. Scott, V. Alfieri, G. Donizetti, F. Clouet i dr.).