prividnost filoz Pogrešno prosuđivanje ili prvi varljivi sud o nekom stvarnom podatku. U traženju istine potrebno je daljnje istraživanje, ispraviti pogrješku i otkriti pravu stvarnost stvari. Problem razlikovanja privida i zbilje karakterističan je za starogrč. filozofiju. Parmenid razlikuje privid svijeta prirode od istine vječnog bitka. Istu suprotnost unosi Platon u svoj metafizički dualizam, između tjelesnog svijeta i svijeta ideja. Prema Aristotelu, p. je neutralna i tek um određuje odgovara li stvarnosti ili ne. Za skeptike p. je kriterij istine i ponašanja jer ga se ne može nadvladati. Novu važnost i značenje p. dobiva u novijoj filozofiji (Th. Hobbes, D. Hume, I. Kant i dr.).