Feničani, fenički ratni brod, ←VIII. st
Feničani, obredni bodež s koricama iz Biblosa, Pariz, Louvre
Feničani, bog Baal, ←X. st., Pariz, Louvre
Feničani, semitski narod koji je naseljavao područje ant. → Fenicije . Ime dolazi od egip. naziva za F. Fenhkw. Na područje Fenicije useljavaju se o. ←3000. iz područja oko Crvenog mora i ubrzo se započinju baviti pomorstvom i trgovinom. Preuzeli brojna pom. iskustva od Egipćana i Krećana; prvi su narod koji je sustavno ustrojenom pom. djelatnošću obuhvatio čitav sredozemni bazen. Nisu uspjeli ustrojiti jedinstvenu državu nego mnogobrojne male gradove države bez većeg polit. utjecaja, ali znatne gosp. moći, od kojih su najpoznatiji Biblos ili Gubla (Gebal, danas Jubayl), Sidon (danas Sayda) i Tir (danas Sur). Smještaj na zemljopisnom stjecištu putova između Mezopotamije i Egipta izazvao je pojačani egip. polit. interes koji je doveo do uspostave slabog egip. suvereniteta nad Fenicijom (prekinut invazijom Hiksa u Egiptu u ←XVIII. st.). Obnovljenu egip. vlast u ←XIV. st. osporavali su Hetiti, ali je unatoč tome Ramzes II. uspio podvrgnuti svojoj vlasti čitavu Feniciju. Nakon egip. povlačenja iz Sirije, F. su od ←XII–←IX. st. nezavisni, a hegemoniju među feničkim gradovima vrši Tir, čiji su najznačajniji vladari bili Hiram I. (←969–←936), Ethbaal (←887 –←855) i Pigmalion (←855–←814). U tom razdoblju dolazi i do znatne feničke kolonizacije na Cipru, Malti, Siciliji, Sardiniji, Balearima, Iberskom poluotoku (današnji Cádiz i Malaga) i u Tunisu (Utika, Kartaga). Od sredine ←IX. st. fenički gradovi plaćaju danak asirskim vladarima. Nakon neuspješnog pokušaja protuasirske koalicije palestinskih državica, Egipta i Etiopije da potisnu Asirce sa Sredozemlja, fenički vladar Eulal IX. Pilas (o. ←725–←690) priznao je vlast Salmanasara V. Iako su time formalno priznali asirsku vlast, fenički gradovi su je tijekom ←VII. st. više puta pokušavali zbaciti, u čemu je prednjačio Tir, koji su Asirci više puta neuspješno opsjedali. Asirci su ←677. porušili pobunjeni Sidon. Nakon sloma asirske države i kratkotrajne obnove egip. vlasti, F. dolaze ←605. pod vlast novobabilonske države. Tir se pod svojim vladarom Ethbaalom II. pokušao pobuniti, ali ga je Nabukadnezar poslije trinaestogodišnje opsade zauzeo ←573. Od ←538. Fenicija postaje perz. satrapija, a njezina kolonija Kartaga u sjev. Africi se osamostaljuje. Sidon se pobunio i protiv perz. vlasti ←351, ali je pobuna ugušena. Od ←333 –←332. F. priznaju vlast Aleksandra Velikog (posljednji se predao Tir ←332). Poslije pod vlašću države Seleukida i Ptolemejevića; od ←64. pod rim. vlašću. Uz F. se u kult. smislu veže postanak alfabeta na fonetskom načelu. U lik. umjetnosti eklektički su prihvaćali utjecaje susjednih naroda te ih posredovali dalje. Fenički graditelji podigli su Salomonov hram u Jeruzalemu. U vjerskom smislu njegovali su kultove plodnosti (Baal, Astarta, Tamuz), koji su se širili i na okolne krajeve; neuspješan pokušaj prodora feničkih kultova u Izrael doveo je do toga da je Baal u kasnijoj kršć. tradiciji dobio reputaciju krivog božanstva par excellence. Ti obredi bili su popraćeni hramskom prostitucijom i ljudskim žrtvama (naročito djece). Najznačajniji nalaz feničkih mitoloških tekstova pronađen je prilikom arheol. iskopavanja u Ugaritu (danas Ra’s Shamrah).