fenomenalizam, filoz. učenje da čovjek po svojim spoznajnim mogućnostima može spoznati samo fenomene pojedinih predmeta i stvari, ali ne može spoznati njihovu bit koja se skriva iza tih fenomena. Objektivni f. priznaje postojanje “stvari o sebi” (Ding an sich u Kantovu smislu) izvan i nezavisno od čovjekove svijesti (Platon, Scotus Eriugena, Leibniz, Kant, Schopenhauer), a prema ekstremnom fenomenalizmu čitava stvarnost nije ništa drugo nego niz fenomena u čovjekovoj svijesti (Avenarius, Berkeley, Hume, Mach, Bergson i dr.).