Ferdinand I., rimsko-njemački car (Alcalá de Henares, 10. III. 1503 – Beč, 25. VII. 1564). Sin austrijskoga nadvojvode, kastiljskoga kralja i utemeljitelja habsburške dinastije u Španjolskoj Filipa I. Lijepog i Ivane Lude, nasljednice na kastiljske prijestolje. Brat → Karla V., koji mu je na upravu povjerio austrijske nasljedne zemlje (1521). Nakon bitke na Mohačkom polju (1526) izabran za kralja Češke, Ugarske i Hrvatske (1527). Zbog polaganja prava na hrvatsko-ugarsko prijestolje došao u sukob s pretendentom → Ivanom Zapoljom te s Turcima, koji su pomagali Zapolju i u borbama osvojili veći dio Slavonije i Ugarske. U zemljama u kojima je izravno vladao, kao i u Njemačkoj (gdje je zamjenjivao cara Karla), zalagao se za snošljiv odnos između katolika i protestanata (Augsburški vjerski mir iz 1555). Mnogim reformama osnažio središnju vlast u Austriji. Nakon bratove abdikacije izabran za njemačkoga cara (1556).