Ferenczi, Sándor, mađarski psihoanalitičar (Miskolc, 7. VII. 1873 – Budimpešta, 22. V. 1933). Studirao medicinu u Beču, specijalizirao neurologiju i neuropatologiju. Jedan od prvih pristaša → S. Freuda i od 1908. član njegova najužega kruga. Osnivač ugarskoga (1913) i međunarodnoga psihoanalitičkog društva (1920); prvi profesor psihoanalize u Budimpešti (1919). Promicao aktivnu tehniku terapije koju je pronašao prema vlastitim analizama. Glavna djela: Psihoanaliza paralitičkih duševnih smetnji (1922, s Istvánom Hollósom), Razvojni cilj psihoanalize (1924, s Ottom Rankom), Temeljni kamen psihoanalize (I–IV, 1927–38).