Fès
Fès ili Fez (arap. Fas), grad u s Maroku, podno Srednjeg Atlasa, na utoku Oued Fèsa u Oued Sebou; 900 900 st. Najstariji od četiriju kralj. gradova Maroka, jedan od svetih gradova islama. Duhovno, kult., vjersko i gosp. središte. Tekst., kožna, prehr., kovinska, kem. ind. Sastoji se od starog (Fès el-Bali, osn. u IX. st.) i novog dijela (Fès el-Jedid, osn. u XIII. st.). U starome dijelu grada, okruženom zidinama, očuvali se tradic. zanati (obrada kože, keramike i dr.) i bazari. Mošeja Qarawiyin, najstarija u s Africi (osn. 857, minaret iz 956), dva sveučilišta (jedno osn. 859. kao visoka vjerska škola, drugo osn. 1973). Medresa Bou Inania (XIV. st.) i druge vjerske škole; mauzolej Idrisa II., osnivača grada; kralj. palača; grad. vrata (Bab Bou Jeloud i dr.) i ostale mnogobrojne znamenitosti. U najnovijem dijelu grada, koji je osnovao 1916. franc. maršal Lyautey, razvija se ind. F. je prom. čvorište s međunar. zračnom lukom. U okolici uzgoj maslina, vinove loze i pšenice. Do kraja XIX. st. F. je bio jedino mjesto na svijetu gdje se proizvodio → fes. Pov. jezgra grada (medina) nalazi se od 1967. na Uneskovu popisu svj. kult. baštine. Osn. potkraj VIII. st., najveći procvat doživio za dinastija Almoravida i Almohada od XI–XIV. st. kao trg., kult. i vjersko središte.