 |
|
| Službeni naziv: | Republika Fidži, Republic of Fiji Islands (engleski), Na Matanitu ko Viti (fidžijski) |
| Površina: | 18 376 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2001): 817 000 (45 stanovnika/km2); 49% gradsko |
| Glavni grad | Suva, 77 400 stanovnika (procjena 1996) |
| Upravna podjela | 4 regije i 1 posjed |
| Službeni jezik | engleski, fidžijski |
| Valuta | fidžijski dolar = 100 centa |
Fidži, otočna država u južnom dijelu Tihog oceana, oko 2000 km sjeverno od Novog Zelanda; sastoji se od oko 840 otoka, otočića i atola, stotinjak ih je naseljeno.
Prirodna obilježja
plaža na otoku Naviluu
Više od pol. kopna Fidžija odnosi se na najveći otok, Viti Levu (10 429 km2), a još gotovo trećina na drugi po veličini otok, Vanua Levu (5556 km2). Ostali veći otoci: Taveuni, Kadavu i Koro. Fidžiju pripadaju i otočne skupine manjih otoka: Yassawa na Z i Lau na I. Najveći otoci građeni su od vulkanskog stijenja koje prekriva starije škriljevce, gnajse i granite. Manji otoci ugl. su atoli i koraljni grebeni. Veći otoci u pravilu su “obrubljeni” koraljnim grebenima što otežava plovidbu i čini je opasnom. Na najvećem otoku gl. planinski niz pruža se smjerom S–J. Ima nekoliko vrhova viših od 1000 m, a najviši je Tomanivi (1323 m) na s dijelu niza. Priobalne ravnice najprostranije su na SZ, Z i JI otoka. Vanua Levu znatno je razvedeniji, pruža se u smjeru JZ–SI, sukladno gl. gorskom nizu čiji najviši vrh također premašuje 1000 m. Klima je trop., topla i vlažna, pod snažnim utjecajem jugoist. pasata. Otočje je povremeno izloženo trop. ciklonima. Sr. siječanjske temperature su o. 29 °C, a sr. srpanjske o. 20 °C. Najtopliji mjeseci su i najvlažniji. Oborine su obilne: pasatima izložene ji padine na velikim otocima primaju i više od 3000 mm kiše godišnje, dok z dijelovi otoka u kišnoj sezoni primaju o. 1700 mm. To se odražava i na vegetaciju: vlažnije dijelove prekrivaju guste trop. kišne šume, dok u sušnijima rijetke šume postupno prelaze u suhe travnjake. U močvarnom ji priobalju razvijene su šume mangrova. Šume pokrivaju 2/3 ukupne površine Fidžija. Gl. rijeke: Sigatoka, Rewa i Ba na Viti Levuu, te Dreketi na Vanua Levuu. Aluvijalna tla u deltama oko njihovih ušća važne su poljoprivr. zone. Rewa je plovna za manje brodove.
Stanovništvo
tipična nošnja
Autohtono stanovništvo Fidžija je melanezijskog i polinezijskog podrijetla, ali ono danas čini malo više od polovine stanovništva. Drugu najveću skupinu čine Indijci (44% st.), koji su tijekom 1980-ih čak činili većinu, ali im se broj i udio smanjio nakon emigracije 1987, poslije vojnog udara. Indijci su uglavnom potomci radnika koje su između 1880. i 1920. doveli Englezi za rad na plantažama šećerne trske. Oko 6% st. čine Europljani, Kinezi i doseljenici s drugih pacifičkih otoka. Uz engleski, službeni je i fidžijski jezik, brojnošću govornika izdvaja se hindi, a koriste se i drugi jezici i dijalekti lokalnih zajednica. Karakteristično je slabo miješanje pojedinih etničkih skupina. Indijci žive pretežno u područjima uzgoja i u prerade šećerne trske, Fidžijci na manjim otocima i u ruralnim dijelovima velikih, pojedini manji otoci naseljeni su homogenim zajednicama doseljenika. Jedino gradovi imaju miješano stanovništvo, a u njima živi i većina Europljana i Kineza koji se pretežno bave trgovinom. U gradovima živi 49% st. Najveći je gl. grad Suva (77 400 st.), slijede Lautoka (36 100 st.), Nadi (9200 st.) i Mba (6300 st.) na Viti Levuu, te Labasa (6500 st.) na Vanua Levuu. Porast st. je 10 ‰ god. (prosj. 1990–98), a bio bi i veći da nije bilo emigracije. Stopa rodnosti niža je nego na drugim pacifičkim otocima (22–24 ‰), a praćena je vrlo niskom smrtnošću (4–6 ‰). U dobnoj strukturi 33% čine mlađi od 15 god., a samo 4% stariji od 65 god. Očekivano trajanje života je 69 god. Vjerski sastav odraz je narodnosnoga: Fidžijci i Europljani pretežno su kršćani, Indijci većinom hinduisti, dijelom muslimani. Nepismeno je o. 7% st. (5% među muškarcima, 9% među ženama). Iako osnovno školovanje nije obvezno, besplatno je i pohađaju ga gotovo sva djeca. U Suvi je 1968. osnovano sveučilište.
Gospodarstvo
Gospodarstvo Fidžija, iako se u velikoj mjeri temelji na samoopskrbnoj poljoprivredi, naprednije je nego na većini pacifičkih otoka. Ipak, budući da je gl. komerc. kultura šećerna trska, a šećer gl. izvozni proizvod, urodi, a time i stabilnost gospodarstva, u velikoj su mjeri ugroženi oscilacijama cijene šećera na svj. tržištu, eventualno prir. nepogodama koje smanjuju urode (suše, cikloni) kao i padom proizvodnje zbog nesuglasica poljodjelaca i zemljoposjednika. Određeno olakšanje omogućuju trg. ugovori s Australijom i Novim Zelandom kao i povlašten pristup tržištu EU-a (bivši brit. posjed). BNP po stanovniku premašio je 2100 USD i dalje postupno, ali sporo, raste. Poljoprivreda je značajna i kao djelatnost u kojoj se ostvaruje velik udio BNP-a, ali i zapošljava znatan udio st. Osim šećerne trske, gl. kulture su kokos, kasava, riža, kukuruz, slatki krumpir i banane. U stočarstvu najviše se uzgajaju goveda, svinje i koze. U šumarstvu značajne su egzotične, trop. vrste, ali i crnogorica iz uzgojenih šuma. Od rudnih bogatstava najznačajnije je zlato, poznata su ležišta bakra, ali se ne iskorištavaju. Nafta se uvozi, prerađevine djelomično izvoze. Hidroenergija daje 80% proizvodnje el. struje. Gl. industr. grana je prehr. ind., pretežno proizvodnja šećera, slijede druge grane lake prerađivačke ind. (drvna, tekst., cementna, izrada plovila za zabavu). Sve značajnija grana gospodarstva je turizam koji s blizu 300 mil. USD zarade ublažava vanjskotrgovinski deficit. Oko 350–400 tis. stranih turista posjeti F. godišnje. Gl. izvozni proizvodi jesu šećer i prerađevine, odjeća, zlato, drvo, riblje prerađevine. Uvoze se energenti, različita industr. roba (strojevi, oprema, vozila, roba široke potrošnje), hrana. Gl. partneri: Australija, Novi Zeland, SAD, Vel. Britanija, Japan. U unutrašnjem povezivanju važan je pom. i zračni promet.
BNP (2001) 1,76 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 18%, industrija 29%, usluge 53%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 40%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1996) 5,8%
Inflacija (1990–2001) 3,1%/god.
Realan rast gospodarstva (2000–01) 2,6%/god.
Uvoz (2000) 923 mil. USD
Izvoz (2000) 654 mil. USD
BNP (2001) 1,76 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 18%, industrija 29%, usluge 53%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 40%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (1996) 5,8%
Inflacija (1990–2001) 3,1%/god.
Realan rast gospodarstva (2000–01) 2,6%/god.
Uvoz (2000) 923 mil. USD
Izvoz (2000) 654 mil. USD
Povijest
Najstarija datirana kultura na Fidžiju nazivala se Lapita (oko ←1500). Starosjedilačko stanovništvo Fidžija došlo je 1643. u doticaj s nizozemskim pomorcima (A. J. Tasman) i 1774. s Britancima (J. Cook). Tijekom 1850-ih Fidžijem upravljaju lokalni vladari Naulivou i Cakobau. Godine 1874. Britanci su anektirali otok i proglasili ga svojom kolonijom; na otočje je useljavano stanovništvo s Indijskoga potkontinenta. Pokret za neovisnost Fidžija razvija se nakon 1945. Godine 1966. Fidži stječe unutarnju samoupravu; 1970. proglašena je neovisnost. Godine 1987. nakon vojnog udara pukovnika Sitivenija Rabuke Fidži je proglašen republikom. Godine 1990. donesen je nov ustav koji je favorizirao starosjedioce, a Rabuka je od 1992. do 1997. predsjednik vlade. Nov ustav 1997. ponovno uspostavlja ravnopravnost etničkih zajednica, na izborima 1999. pobjeđuje kandidat iz redova multietničke Laburističke stranke. Godine 2000. izveden je nov državni udar, ustavni poredak uspostavljen je ponovno 2001. Na izborima vlast osvaja Ujedinjena fidžijska stranka a premijer postaje Laisenia Qarase. Njegova vlada srušena je 2006. u vojnom udaru komodora Franka Bainimarame, koji je od 2007. premijer Fidžija.