figuracija (lat.) 1. Oblikovanje melodijsko-ritamskih formula za ukrašavanje glazb. fraza, ornamentalno ukrašavanje melodija. Naziv u uporabi od kasnog XVIII. st., no u praksi prisutna od XVI. st. os. u djelima za instrumente s tipkama (tehnika diminucije, koloriranje), u kojima je jedno od sredstava oblikovanja. Može biti melodijska (figuriranje glazb. misli stalnim nizom nota/tonova manje vrijednosti) i harmonijska (rastavljanje suzvuka na figure, albertinski bas). 2. knjiž Slikovito izražavanje.