fijala, pokaznica, XV. st., Köln
fijala, s katedrale u Milanu
fijala (grč. fiale) 1. Kod Grka i Rimljana plitka, široka posudica; služila kod libracija (žrtve ljevanice). 2. U got. graditeljstvu, vitak, šiljast tornjić, najčešće završetak potpornih stupova kontrafora; dekorativan arhit. element crkv. namještaja i predmeta (oltari, korska sjedala, kaleži, relikvijari i sl.). Vrh f. obično završava u obliku križnog cvijeta; na bridovima su uresi poput savijenih listova rakovice ili puzavice.