fiksacija ili fiksiranje (lat.) 1. Učvršćenje, ustaljenje; čin kojim se nešto čini stalnim, postojanim. 2. biol Postupak konzerviranja pri kojemu se čitavim organizmima ili pojedinim organima sačuva potpuna struktura; kao sredstva za fiksaciju (fiksatori) koriste se alkohol, formalin, razne kiseline i sl. 3. U fotografiji postupak kojim se uz pomoć fiksativa (fiksira) ustaljuju fotografija ili film, tako da ne potamne na svjetlu. 4. psihol Postojano, nepromijenjeno zadržavanje načina postupanja ili trajne vezanosti uz nekoga ili nešto (npr. fiksacija pažnje); u psihoanalitičkom smislu, fiksacija je jedan od mehanizama obrane ega; afektivna f., uspostavljanje jake privrženosti nekome ili nečemu; obično se razvija u ranom djetinjstvu s posljedicama nesposobnosti razvoja normalnih emocionalnih veza prema drugim osobama. 5. U tekstilnoj tehnologiji različit način obrade tekstila (radi postojanosti nakon bojenja, radi sprječavanja skupljanja i slično). 6. med Učvršćivanje, npr. kosti kod prijeloma, organa kod operacija, zuba i slično s pomoću žice, šava.