Filip II. Makedonski
Filip II. (Filip Makedonski), mak. kralj (←382 – Édessa, ←336). Najmlađi sin Aminte III. i Euridike; otac Aleksandra III. Velikog. Nakon smrti brata Perdike III., namjesnik njegova sina Aminte IV., ali je ubrzo izabran za kralja (←359). Uspješno ratovao protiv Ilira koji su napadali sjev. granice Makedonije. Spriječio nastojanja pretendenata da zauzmu kralj. prijestolje te uspješno započeo širiti granice svoje države. U Traciji je od ←357. do ←356. zauzeo Amfipolis i Krenides, kraj kojega je osnovao grad → Filipi; na Halkidici osvaja Potideju. Umiješao se u grč. Sveti rat i ←352. porazio Fokiđane i ovladao Tesalijom, nakon čega su s njime sklopili savez Elida, Arg i Mesenija. God. ←348. zauzeo Olint. Nakon njegovih napada na Ambrakiju, Korint je ←342. sklopio savez s Atenom, koja je poslala ratnu flotu u Helespont i spriječila F. da zauzme Bizant (←340). Iste god. kreće na Traciju, dopire do Dunava i poražava Skite. Nakon povratka delska amfiktionija proglasila ga je vrhovnim zapovjednikom u ratu na području središnje Grčke. Nakon što je osvojio Elateju, protiv njega su savez sklopile Atena i Teba, ali su poražene u bitki kraj Heroneje (←338). Nakon toga F. raspušta beotski savez, sklapa mir s Atenom, prelazi na Peloponez i u Korintu uspostavlja savez grč. gradova za rat protiv Perzije te preuzima vrhovno zapovjedništvo postrojbi grč. saveznika. God. ←336. šalje u Malu Aziju postrojbu od 10 000 vojnika da zauzmu ključna uporišta, ali ga je nenadana smrt (ubijen u uroti) spriječila da otpočne rat. Slovio je kao vrstan ratni strateg, vješt govornik i umješan diplomat. Stvorio temelje za pretvaranje Makedonije u svj. silu u vrijeme vladanja njegova sina Aleksandra III. Velikog; otvorio Makedoniju utjecajima i kult. prožimanju s Grčkom.