Filip II., španjolski kralj (Valladolid, 21. V. 1527 – El Escorial, 13. IX. 1598). Sin → Karla V. Habsburgovca. Napuljski kralj (1554), gospodar Nizozemske (1555), a nakon povlačenja Karla V. (1556) kralj Španjolske, Sicilije, Sardinije i kolonijalnoga carstva. Austriju i carsku krunu dobio je Karlov brat → Ferdinand I., čime su se Habsburgovci podijelili na španjolsku i austrijsku granu. Godine 1554. oženio se engleskom kraljicom Marijom Tudor, težeći personalnom unijom objediniti obje države; u tome ga je spriječila Marijina smrt 1558. Sukob s Francuzima okončao mirom iz 1559; oženio se Elizabetom Valois, kćeri francuskoga vladara Henrika II. Vladao apsolutistički; izazvao ustanak u Nizozemskoj koji je okončan stjecanjem neovisnosti sjeverne nizozemske pokrajine (1581). Godine 1571. španjolsko brodovlje imalo je presudnu ulogu u kršćanskoj pobjedi nad Turcima kraj Lepanta, ali se Filipovoj politici pripisuje što taj uspjeh nije dovoljno iskorišten. Godine 1581. zavladao Portugalom (kao Filip I./Filipe I; pohod njegove Nepobjedive armade protiv Engleske završio je teškim porazom (1588) te su u daljnjoj borbi za pomorsku prevlast Španjolsku potisnuli Englezi. Iz zemlje je prognao preostale Maure. Potkraj života, nepomirljiv prema okolini, potpuno se povukao u El Escorial.