Filipović, Ivan, hrvatski kemičar (Sv. Ivan Zelina, 12. XII. 1911 – Zagreb, 11. VIII. 1998). Diplomirao (1935) i doktorirao (1951) u Zagrebu. Radio u željezari u Zenici (1935–41), u Institutu za goriva, rude i metalurgiju u Zagrebu (1941–46), na Farmaceutskom (1946–54) i Tehnološkom fakultetu (1954–68). Utemeljitelj i predsjednik Zavoda za opću i anorgansku kemiju Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu (1954–82) i dekan (1966–68). Bavio se elektrokemijom i analitičkom kemijom. Prvi u nas (1941) uveo polarografska ispitivanja. S → Petrom Sabioncellom napisao Laboratorijski priručnik (1960). Koautor je poznatih sveučilišnih udžbenika iz opće i anorganske kemije. Nagrade “Ruđer Bošković” (1975), “Davorin Trstenjak” (1985) i Nagrada za životno djelo (1991).