Flandrija (flam. Vlaanderen, franc. Flandre), pov. pokrajina na području današnje niz. pokrajine Zeeland, belg. pokrajinâ Istočne i Zapadne Flandrije i dijela sz Francuske. U razdoblju prije Krista naseljavali su je Kelti, a u vrijeme doseobe naroda Germani te postaje dio franačke države. Verdunskim ugovorom (843) pripala je zap. franačkoj državi. U vrijeme vladara Balduina IV. i V. (XI. st.) teritorijalno se širi. Važno sudjelovanje u I. križarskoj vojni imao je flandrijski grof Robert II., a grof Balduin IX. bio je neko vrijeme car novouspostavljenog Latinskog Carstva. Od 1214. (bitka kod Bouvinesa) F. priznaje suverenitet franc. vladara; poč. XIV. st. Francuzi je i vojnički zauzimaju. U tom razdoblju F. postaje jedna od gospodarski najnaprednijih eur. regija (trgovina, suknarski obrt). Istodobno jačaju suprotnosti između franc. plemića na vlasti i sloja imućnih građana (trgovaca i obrtnika) te tijekom XIV. st. izbija više protufranc. pobuna; ustanak obrtnika u Bruggeu i pobjeda nad postrojbama franc. plemića kod Kortrijka (1302); nov ustanak (1322) ugušile su postrojbe franc. kralja; ustanci pod vodstvom J. van Arteveldea (1337–38) i F. van Arteveldea (1382). God. 1384. F. dolazi pod vlast burgundskih vojvoda; 1477. ženidbenim vezama prelazi u posjed Habsburgovaca; 1525. franc. kralj Franjo I. odrekao se svih svojih prava na F. God. 1556. pripala Španjolskoj; Westfalskim mirom (1648) sjev. dio F. pripojen je Sjedinjenoj Nizozemskoj; druga su područja tijekom druge pol. XVII. st. pripala Francuskoj. Rastattskim mirom (1714) F. dolazi u posjed Austrije; u vrijeme I. koalicijskog rata (1794) u franc. posjedu; prema odlukama Bečkog kongresa (1815) ulazi u sastav Kraljevine Sjedinjene Nizozemske; od 1830. pretežit dio F. ulazi u granice Kraljevine Belgije. Tijekom I. svj. rata poprište krvavih bitaka između Nijemaca i Saveznika. U II. svj. ratu pod njem. okupacijom (1940–45).