Gustave Flaubert
Flaubert, Gustave, francuski književnik (Rouen, 12. XII. 1821 – Croisset, 8. V. 1880). Osim putovanja po Egiptu, Turskoj, Grčkoj i Italiji, veći dio života boležljiv provodi na imanju Croisset u Normandiji. Vrlo rano počeo se baviti književnošću, no prve tekstove objavljuje tek u tridesetima. U djelima je tematizirao i kritički analizirao onodobno društvo, njegove unutarnje odnose, konvencije i moral te trivijalnosti i banalnosti građanskoga života. Romanom Gospođa Bovary našao se 1857. na sudu zbog optužbe za vrijeđanje javnoga morala. Romantičkom, subjektivističkom izrazu suprotstavio je realistički postupak, nepristranost promatrača i apsolutnu objektivnost u iznošenju činjenica. Iznimnu pozornost posvećuje izrazu i proznom stilu. Flaubert predstavlja sam vrh francuskoga realizma i književnosti XIX. stoljeća uopće, a djela poput Gospođe Bovary, Sentimentalni odgoj (1869), Bouvard i Pécuchet (1881) i U mjesecu studenom (1901) predstavljaju klasična djela francuske književnosti. Napisao i putopis Po poljima i žalima te Kandidat, a posebno je zanimljiva njegova opsežna korespondencija objavljena u 10 svetaka (1926–30). Ostala važnija djela: Salammbô (1863), Iskušenje svetog Antuna (1874), Tri pripovijetke (1877), Memoari jednog luđaka (1901).