follis (lat. vreća), u ant. doba, vrećica s novcem, a potom i naziv za sitan novac koji se stavljao u optjecaj; služio je za veća plaćanja u vrećicama propisane težine. Vrećica bakrenog novca stajala je prema zlatu i srebru u određenom vrijednosnom odnosu i tako postala računska novčana jedinica. U Biz. Carstvu u doba cara Anastazija I. (491–518) naziv f. prenesen je i na nove, veće bakrene nominale, kojima je vrijednost bila naznačena na samom novcu velikim grč. slovima. Takav način plaćanja i obračuna preuzeli su i Turci rabeći ga i u hrv. krajevima pod svojom vlašću (posebice prilikom plaćanja u zlatu).