Hercigonja, Želimir, pisac za djecu (Zagreb, 29. III. 1956 – Zagreb, 12. XII. 2018). Nakon što je 1994. diplomirao na Pravnom fakultetu u Rijeci, zasposlio se kao pravnik. Od 2004. bio je predsjednik Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade. U književnosti se javio bajkama za djecu, objavljujući zbirke (Bajkovnica, 1997; Srebrnasta nit snova, 1999; Vladar ledene osame, 2000; Bajkopisi za djecu, 2005; Priče iz šume, s polja, livada i jezera, 2017; Priče iz tajanstvenih dubina mora i oceana, 2018), slikovnice (Prašnjavko, 2002; Poštar Zeko Brzonogi, 2003; Kjel – crna labud ptica, 2003; Vodenjak i stara kruška, 2005; Snjegović Snješko, 2018) i igrokaze (Sovica Dar i šest dobrih anđela, 2016), u kojima ostvaruje andersenovski ugođaj doživljavanja svijeta i u kojima dominiraju motivi ljubavi i dobrote. Đačkim životom bavio se u romanima Tajni leksikon (u tri nastavka: 2001–17), Trn ljetne ljubavi (2003) i Tanja (2008), odrastanjem zagrebačke mladeži u realističkom romanu Van Goghovi suncokreti (2005) i zbirkama priča Mračna soba (2010) i Crno ispod noktiju (2014), a ovisnošću o drogi u pripovijetkama za odrasle u knjizi Dva kraja lanca (2003; s M. A. Combesque). O životu stanovnika zagrebačkoga naselja Kozari putevi pisao je u poluautobiografskom romanu Dogodovštine s Drek rivera (2008). Pet mu je knjiga uvršteno na popis lektire za osnovnu školu.