Vranyczány, plemićka obitelj, osamostaljena senjsko-severinska grana starogradske grane plemićkoga roda → Vranjicani. Plemićki pridjevak dobili su po glavnim obiteljskim sjedištima u Senju i Severinu na Kupi, držeći uz to kuće, palače i posjede u Karlovcu, Zagrebu i Severinu u Gorskom kotaru. Utemeljitelji obitelji, braća Ambroz st. (1779–1860) i Ivan st., obogatili su se trgovinom vinom i žitom po Jadranu. Ambroz, od 1803. trajno nastanjen u Senju, tijekom francuske uprave u tajnosti je pomagao austrijsku stranu i nakon vojnoga sloma Napoleona 1813. s bratom Ivanom st. 1822. nagrađen je titulom austrijskoga, a 1827. ugarskoga plemstva, što je rezultiralo najprije germaniziranjem obiteljskoga imena u Von Vragnizan, a zatim mađariziranjem u Vranyczány. Njegovo vlastelinstvo Severin na Kupi, po kojemu je nazvana grana starogradskih Vragnizana, bilo je okupljalište zagovaratelja preporodne ideje, među kojima su najpoznatiji bili Janko Drašković, Josip Jelačić i Ivan Mažuranić. Među članovima obitelji osobito su se isticali Ambrozov sin Josip (Josef, Peppi) (1831–1866), veliki sudac Severinskoga kotara Zagrebačke županije (od 1861), zastupnik kotara Modruš-potok u Hrvatskom saboru (1861. i 1865–66) i bečkom Carevinskom vijeću (1861) te 1866. član hrvatske regnikolarne deputacije zadužene za pregovaranje s Mađarima o postizanju sporazuma oko uređenja odnosa Hrvatskog i Ugarskog Kraljevstva, i Ivanov sin Antun (Toni) (1825–1893), koji je služio na Bečkom dvoru kao tajnik Kraljevske hrvatsko-slavonske dvorske kancelarije (1862-67), zatim kao tajnik pri Carskom ministarstvu za vanjske poslove (1867-68) te naposljetku kao tajnik Predsjedništva austro-ugarskog kancelara i ministra vanjskih poslova grofa Friedricha Ferdinanda von Beusta. God. 1869. postao je članom je austro-ugarske delegacije predvođene hrvatsko-ugarskim kraljem i austrijskim carem Franjom Josipom I. na bliskoistočnoj turneji (Konstantinopol, Palestina, Grčka i Egipat), koja je završila na svečanom otvaranju Sueskoga kanala 1869.