Stefanovski, Goran

Stefanovski, Goran, makedonski književnik (Bitolj, 27. IV. 1952 – Canterbury, 27. XI. 2018). Diplomirao je anglistiku na Filološkom fakultetu u Skoplju (1974), a magistrirao na Akademiji dramskih umetnosti (danas Fakultet dramskih umetnosti) u Beogradu (1979). U Skoplju je radio kao dramaturg na televiziji te od 1995. bio redoviti profesor na Filološkom fakultetu i Fakultetu dramskih umetnosti. Krajem 1990-ih preselio u Veliku Britaniju, gdje je od 2001. predavao na sveučilištu Christ Church University u Canterburyju. Bio je dramatičar, scenarist, dramaturg, libretist i esejist, a pisao je na makedonskom i engleskom jeziku. Teme o sudbinama pojedinaca, obitelji, društvenih skupina, nacija i regija crpio je iz iskonskoga, tradicionalnoga i svakodnevnoga, slobodno ih ispreplećući. Prvom dramom Jane Zardogaz (praizvedena 1974. u Dramskom teatru u Skoplju, u režiji Slobodana Unkovskog) obuhvatio je antičku i makedonsku baštinu. Kritički je obrađivao društvena pitanja. Njegove drame, smještene u radničko okruženje, skopsko (Divlje meso, 1979) odnosno američko iseljeničko (Tetovirane duše, 1985), zahvaćaju i širi povijesni i ekonomski sloj. Kula babilonska (1989) i Bakanalije (1996) predstavljaju zaokret prema groteski. Njegov je Odisej (režija Aleksandra Popovskog, premijera 2012., Kazalište Ulysses) u odmaku od junačkoga epa, a adaptacija Hamleta (istoga redatelja) govori o ludilu države. Obilježja njegova dramskoga rukopisa jesu sažet izraz, brze izmjene prizora i miješanje ugođaja. Utemeljene na modernističkim načelima, viđene su i kao začetnički postmodernističke. Knjiga Odisej i druge drame (2018) prvi je izbor njegovih drama na hrvatskom jeziku. Autor je i priručnika za pisanje scenarija Mala knjiga stupica (2002). Bio je član MANU (od 2003), makedonskog PEN-a i Udruženja književnika. Ostali su mu važniji dramski tekstovi: Let u mjestu (1981), Hi Fi (1982), Duplo dno (1983), Crna rupa (1987), Sarajevo (1992), Hotel Europa (2000), Demon iz Debar Mahale (2006), Ognjeni jezici (2013) i Figurae veneris historiae (2014).