Zagrebačka županija, povijesno-geografska upravna jedinica na hrvatskom prostoru od XII. st. do 1922., uz kraći prekid 1780–90., kada je njezin teritorij bio u sklopu Zagrebačke oblasti. U kasnom srednjem vijeku teritorijalno je bila jedna od najvećih županija cijeloga Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Isprva je obuhvaćala područje današnjega Zagreba, Turopolje, dijelove donjega Pokuplja te južnoga Hrvatskog zagorja. Polovicom XIV. st. proširila se na nekadašnje županije Morovače (zelinski kraj), Podgorje (Žumberak), Gorica (Karlovačko Pokuplje) i Gora (Banovina) te posjede zagrebačkoga biskupa (zapadna Moslavina), a u XV. st. na Modrušku županiju (gornje Pokuplje i Gorski kotar). U tom teritorijalnom opsegu održala se do protuosmanskih ratova XVI–XVII. st., kada je tijekom XVI. st. izgubila cijelo područje istočno od rijeke Kupe i Česme, dok su krajevi između, uz granicu s Osmanlijama, organizirani u Bansku krajinu, formalno izdvojeni iz njezina sklopa polovicom XVIII. st. i priključeni Vojnoj krajini. Godine 1776. prekokupski i goranski krajevi bili su prepušteni novoutemeljenoj Severinskoj županiji, no njezinim ukidanjem 1786. bili su vraćeni Zagrebačkoj. God. 1874. stubički kotar bio je prepušten Varaždinskoj županiji, no vraćen je već 1886. Nakon ukidanja Vojne krajine 1881. Zagrebačkoj županiji priključena je Banovina i sisačko Pokuplje. U tom teritorijalnom obliku Zagrebačka se županija održala sve do ukidanja 1922. Ponovno je uspostavljena 1992.