fotometrija (grč.), naziv za metode mjerenja svjetlosti, tj. jakosti izvora svjetlosti u jedinicama kandelama, sjaja ili svjetlosnog toka u lumenima, osvjetljenja ili rasvjete u luksima i dr. Jakost svjetlosti mjeri se fotometrom koji radi na osnovi uspoređivanja osvijetljenosti dviju površina (vizualni fotometar) ili fotoelektričnih efekata (fotoelektrični fotometar). Začetke fotometrije nalazimo u djelima R. Boškovića koji je iznio zakon rasvjete (1748). U analitičkoj se kemiji najčešće mjeri svjetlost koju apsorbiraju otopine, pri čemu je količina apsorbirane svjetlosti razmjerna koncentraciji tvari.