fovizam, način slikanja skupine francuskih slikara koji su zajedno izlagali samo jedanput, u VII. dvorani pariškoga Jesenjeg salona 1905. izazvaši skandal svojim djelima. Kritičar Louis Vauxcelles opisao je jedan kip među slikama u toj dvorani kao “Donatello među divljim zvijerima” (les fauves), pa su tako slikari nazvani fovistima. Izraz f. ustalio se kao likovno-estetska kvalifikacija slikarstva čije je glavno izražajno sredstvo boja, kojom se postižu dekorativni učinci – boju izravno istiskuju iz tube na platno. Fovisti se oslanjaju na iskustva i rezultate umjetnosti Cézannea, Van Gogha, Gauguina, a značajna su otkrića crnačke plastike, plošne japanske grafike i francuskoga srednjovjekovnog vitraja te iskrenosti likovnog izraza primitivnih naroda. Skupini su pripadali H. Matisse, R. Dufy, G. Rouault, A. Marquet, G. Braque, Nizozemac K. van Dongen i autodidakti M. Vlaminck i A. Derain, a nakon 1907. djeluju samostalno. Fovisti nisu napisali manifest niti su stvorili estetski kodeks, a među njima nije bilo teoretičara. F. je ubrzao pojavu kubizma (preko Braquea, Matissea i Deraina), utjecao na razvoj njemačkog ekspresionizma koji je kolorističke egzaltacije prilagodio svojem konceptu (preko K. van Dongena na grupu Die Brücke – Most). Futurizam duguje neke impulse fovizmu; f. je preko Kandinskog slobodom i autonomijom boje otvorio mogućnost pojave apstraktne umjetnosti (negeometrijskog, ekspresivnog smjera) i stvorio preduvjete pojavi nadrealizma.