sv. Franjo Asiški, Giotto Stigmatizacija sv. Franje
Franjo Asiški, sv. (pr. ime Giovanni Francesco Bernardone), osnivač franjevaca (Assisi, 1181 – Assisi, 1226). Sin trgovca iz Assisija i majke Francuskinje. Kao mladić vodio bezbrižan život, za rata protiv Perugie bio je zarobljen, a nakon oslobođenja, teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu. God. 1206. ostavio je obitelj i imetak i kao prosjak počeo pomagati bolesnima i popravljati razrušene crkve u okolici Assisa. Okupio je mnogo pristaša, a na poziv pape Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa potvrdio novi red 1209. Vodstvo reda F. je prepustio 1220. drugima, a 1221. sastavio je regulu. Putovao je kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov je život iskićen legendama (Legenda Major sv. Bonaventure, Fioretti, Dicta Egidii i sl.), pjesnik u duhu trubadura (Pjesma bratu sunca i dr.), unosi nove elemente u srednjovj. mistiku (stigmate). Jedna od najsnažnijih i najautentičnijih ličnosti kršć. Zapada uopće. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1228.