Fridrik II. Veliki
Fridrik II. Veliki, prus. kralj (Berlin, 24. I. 1712 – Potsdam, 17. VIII. 1786). U mladosti u čestim sukobima s ocem Fridrikom Vilimom I.; poslije stječe očevo povjerenje i naklonost. Okupljao književnike, bavio se pjesništvom i napisao raspravu protiv N. Machiavellija (Antimachiavell). Dopisivao se s Voltaireom, ali se s njegovim filoz.-polit. motrištima poslije razilazi. Na prijestolje stupa 1740. Tijekom dvaju ratova s Austrijom zauzima Šlesku (1740–42, 1744–45). Ojačao voj. snagu države i 1756. stupio u Sedmogodišnji rat. Iako je na suprotnoj strani imao moćne suparnike (Austrija, Francuska, Rusija), F. se iskazao kao vrstan vojskovođa i ratni strateg te je iz toga rata Prusija izašla neokrnjena i sa stečenim ugledom respektabilne vojne sile. Poslije rata djelovao na gosp. oporavku zemlje, ali je velikim poreznim opterećenjima izazvao nezadovoljstvo u narodu. Tijekom prve diobe Poljske stekao Ist. Pomorje bez Gdańska i Toruńa (1772). U duhu prosvijećenog apsolutizma reformirao zakonodavstvo i sudstvo; djelovao na gosp. unaprjeđenju zemlje (trgovina, obrt, poljodjelstvo), podupirao razvoj kulture i umjetnosti. Bio je plodan pisac, autor niza polit., pov. i knjiž. djela.