fundamentalni teorem algebre, tvrdnja da algebarska jednadžba n-tog stupnja općenito ima n rješenja (realnih i/ili kompleksnih). Ona se može napisati u oblika rastava na n prostih faktora oblika (x – xn), gdje su xn korijeni ili nultočke ili rješenja algebarske jednadžbe. Teorem je prvi formulirao njem. matematičar Peter Rothe (1608), a potpuno rješenje prvi je dao njem. matematičar C. F. Gauss (1799).