Gad (hebr. sretan) 1. Prema Bibliji, sedmi sin Jakoba (i robinje Zeffe), praotac jednog od 12 izr. plemena. Njegovo pleme stanovalo je u gorju Galaad i od Jordana. Stalno su vodili borbe sa susjednim nomadskim narodima. Njegovo ime spominje se u natpisu moapskoga kralja Meše ←824. 2. Također u Bibliji, prorok u vrijeme kralja Davida, njegov savjetnik i pisac povijesti o Davidu. 3. Božanstvo u staroj Siriji koje personificira sreću (Fortunu).