galikanizam (lat. gallicanus galski, francuski), pokret (XVII–XIX. st.) koji je za Kat. crkvu u Francuskoj (Galikanska crkva) tražio prava što su osjetljivo umanjivala papinski primat. Korijeni su pokreta bili crkv. politika franc. kraljeva od XIV. st. i koncilijarizam (prevlast koncila nad papom) iz XV. st. Zastupao je da franc. kralj može samovoljno sazivati nac. crkv. sabore, ograničavati ovlasti papinskih nuncija, protiv pape pozivati se na opći sabor a valjanost papinih dekreta učiniti ovisnim o svojem odobrenju (placet). Te ideje prihvaćaju i provode državnici, kardinali Richelieu (1624–42) i Mazarin (1643–61), dostigle su vrhunac za kralja Luja XIV. U ime franc. klera objavljena su 1682. Četiri galikanska članka, koja je, doduše, Luj XIV. nakon papinskih prosvjeda povukao 1693, ponovno oživljen za vrijeme revolucije (1789). G. je svladan proglašenjem dogme o papinoj nepogrešivosti 1870. na I. vatikanskome saboru.