galikansko pjevanje, glazba drevne lat. rimokat. liturgije (V–IX. st.). Prema pretpostavci znanstvenika, jednostavna i jednolična liturgija postoji u Zap. Europi od kraja V. st., a u VI. st. Galikanska crkva razvila je vlastiti obred i pjevanje s orijentalnim utjecajem. Radi želje Rima da ima jedinstvenu liturgiju na Zapadu, franački kraljevi Pipin i Karlo Veliki potisnuli su galikanski u korist rim. obreda. Iako rukopisi galikanskoga crkv. pjevanja nisu sačuvani, neki autentični ostaci nađeni su u riznici gregorijanskih napjeva u liturgiji, među njima Improperia, Crux fidelis i Pange lingua. Ti napjevi, dodani rim. liturgiji, pomažu da se ilustrira teorija kako su gregorijanski napjevi, koji se koriste i danas, sinteza rim. i franačkih elemenata. Određena obilježja ističu se i u preživjelim primjerima galikanskih napjeva.