Fran Galović
Galović, Fran, hrv. književnik (Peteranec, kraj Koprivnice, 20. VII. 1887 – Radenković, Mačva, 26. X. 1914). Radio kao gimnazijski prof. u Zagrebu. Poginuo na srp. fronti poč. I. svj. rata. Javio se štokavskim stihovima ugl. pod Matoševim utjecajem (Četiri grada, 1912). Najznačajnije pjesme napisao na kajkavskom dijalektu (Z mojih bregov, 1925), a karakteriziraju ih lokalni motivi, muzikalnost, snažni osjećaji melankolije, tuge i prolaznosti života. Postumno objavljena zbirka svrstava ga među najznačajnije hrv. dijalektalne pjesnike. Pisao novele skupljene u zbirkama Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914) te drame. Dram. rukopis karakterizira mu kako tematska tako i stilska raznolikost. U nekim komadima obrađuje pov. teme, dok u drugima prevladavaju lirski ugođaji, a javlja se i sklonost realizmu, naturalizmu i simbolici (Tamara, 1907; Mors regni, 1908; Mati, 1908; Pjesma večeri, 1910; Pred smrt, 1913; Marija Magdalena, 1914). Istaknuo se i kao knjiž. i kaz. kritičar (Članci i kritike, 1942), a bavio se i prevođenjem (Baudelaire, Heine, Wilde).