potop, sveopća poplava opisana u mitovima nekih religija. Dijelom se spominje u grčkim i hinduističkim mitovima, no najtipičnija je za mezopotamske religije (Ep o Gilgamešu), i donosi ga Biblija. Bez obzira na vezu sa stvarnim poplavama kakvih je u prošlosti bilo često između Eufrata i Tigrisa, u mitovima o potopu zajedničko je religiozno iskustvo čovjeka u katastrofi vezanoj uz vodu, univerzalan religijski simbol. Razlikuju se po religijskom sadržaju, dok u babilonsko-šumerskoj verziji (politeističkoj religiji) uzrok je poplave samovoljan i spasenje glavnog junaka Utnapištima slučajno, u biblijskom potopu naglašen je moralni razlog i položaj čovjeka prema njegovu ponašanju (pravednik Noa).