Théophile Gautier
Gautier, Théophile, francuski književnik (Tarbes, 30. VIII. 1811 – Neuilly-sur-Seine, 22. X. 1872). Isprva slijedi V. Hugoa i romantičare, da bi poslije zagovarao neosobnu, objektivnu poeziju, čime je utjecao na parnasovce. Utemeljio poetiku larpurlartizma, pri čem je posebno važan uvod njegovu romanu Gospođica de Maupin (1835), u kojem se zauzima za ideal nenamjenske ljepote kao proizvoda autonomnog umjetničkog stvaranja. Svojim poetičkim konceptom utjecao i na Baudelairea. Središnje mu je lirsko djelo zbirka Emajli i kameje (1852). Kao kritičar objavio pozamašan broj tekstova u časopisima La Presse i Le Moniteur. Posmrtno mu je objavljena knjiga Povijest romantizma (1874) posvećena suvremenicima i problemima njegova vremena. Među romanima izdvajaju se još Roman mumije te Kapetan Fracasse. Ostala važnija djela: Fortunio; Putovanje u Španjolsku.