Milovan Gavazzi
Gavazzi, Milovan, hrvatski etnolog (Gospić, 18. III. 1895 – Zagreb, 20. I. 1992). Sin → Artura. Studirao filozofiju i kroatistiku, povezanu sa studijem slavenskih jezika i kultura. Doktorirao 1919. Stekao i glazbenu naobrazbu u glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Kraće vrijeme kustos Etnografskoga muzeja. Od 1927. do umirovljenja 1965. profesor na Odsjeku za etnologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Proučavao pojave tradicijske kulture u Hrvata te južnoslavenskih naroda; uspoređivao ih s pojavama u ostalih slavenskih, odnosno europskih i neeuropskih naroda; bavio se izučavanjem praslavenske etnografske baštine. Jedan od utemeljivača etnološkoga znanstvenog rada u Hrvatskoj; svojim kulturno-prostornim i kulturno-genetskim sustavom odredio tipove tradicijskih kultura i područja njihova rasprostiranja na jugoistoku Europe, kao i slojevitost pojedinih kulturnih pojava u Hrvata. Potaknuo etnološku kartografiju, snimanje etnoloških filmova (i sam ih je snimao i režirao); fonografom snimao folklorne napjeve i bavio se etnomuzikološkim istraživanjem. Mnogobrojne studije objavio u domaćim (Zbornik za narodni život i običaje, Sv. Cecilija i dr.) i inozemnim časopisima. Dobitnik Nagrade za životno djelo 1965. i Herderove nagrade 1970. Važnija djela: Baština hrvatskog sela (1937/40, 1991), Godina dana hrvatskih narodnih običaja (1939, 1988), Vrela i sudbine narodnih tradicija (1978) i dr.