gavota (franc. gavotte), stari franc. nar. ples u živahnom tempu, 2/2 ili 4/4 mjeri, u trodijelnom obliku. Pleše se u parovima u nizu s određenim pantomimičkim figurama. Potkraj XVI. st. postala dvorski ples, u XVII. st. uvedena u operi i baletu, do kraja XVII. st. stavak instrum. sonata i suita. Zastupljena u djelima mnogih skladatelja, vrhunac oblikovanja dosegla u djelima F. Couperina i J. S. Bacha, iz umj. glazbe iščezla u vrijeme glazb. klasike i romantizma, ponovno oživljena pretkraj XIX. st. a nalazi se i u djelima suvr. skladatelja (3. stavak Klasične simfonije S. Prokofjeva).