Geiger, Hans, njemački fizičar (Neustadt an der Haardt, 30. IX. 1882 – Potsdam, 24. IX. 1945). Voditelj laboratorija za radioaktivnost u Berlinu (1912–25), profesor u Kielu (1925–29), Tübingenu (1929–36) i Berlinu (od 1936). Surađivao s E. Rutherfordom u Manchesteru (1907–12) i sa J. M. Nuttallom (1890–1958) našao ovisnost energije alfa-zraka o vremenu poluraspada (Geiger–Nuttallovo pravilo, 1911). S britanskim fizičarem Ernestom Marsdenom (1889–1970) potvrdio (1913) Rutherfordovu teoriju raspršenja čestica i našao da je redni broj kemijskog elementa jednak naboju jezgre. Konstruirao (1928) s E. W. Müllerom napravu za detekciju i brojenje čestica koja je postala jednom od najvažnijih naprava u nuklearnoj fizici (Geiger–Müllerov brojač).