genij (lat.), izvorno naziv za čovjekov duh zaštitnik, a s vremenom smislen naziv za čovjeka izuzetnih duhovnih sposobnosti (filozofski g., knjiž. g., znanstv. g. i dr.). U rim. vjerovanju g. je duhovni pratilac čovjeka koji mu određuje sudbinu te nad njim bdije (u starom Egiptu Ka), ostaje i nakon čovjekove smrti kao duh umrlog.