gens (lat. rod), u ant. Rimu, zajednica više obitelji međusobno povezanih zajedničkim imenom (nomen gentile), podrijetlom, kultom i tradicijom. Isprva su postojali samo patricijski (npr. g. Fabia, Claudia, Cornelia), a potom i plebejski rodovi (Domitia, Calpurnia, Popilia i dr.). U širu zajednicu gensa ulazili su i poluslobodnjaci (clientes), koje je zastupao najstariji član g. (patronus). U doba republike rodovi su imali jak polit. utjecaj, koji ugl. prestaje u carsko doba.