geocentrični sustav, svjetonazor prema kojemu je nepomična Zemlja u središtu svijeta (svemira), a oko nje se jednoliko po koncentričnim kružnim stazama gibaju ostala nebeska tijela svako svojom brzinom. Poredak sfera od Zemlje: Mjesec, Sunce, Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn. U ant. se doba taj osnovni model prepravljao, poboljšavao u skladu s motrenjima s obzirom na broj sfera (npr. 27 kod Eudoksa iz Knida, 57 kod Aristotela i dr.) i na njihov raspored. Heraklid iz Ponta je uveo, a Ptolemej razradio, model epicikla i deferenta koji je objasnio tzv. retrogradno gibanje i očuvao osnovne postavke geocentrične slike svijeta (jednolika i kružna gibanja). Taj je sustav u modificiranom obliku zastupao, još nakon Kopernika, jedan od najvećih astronoma Tycho Brahe u XVI. st. U njemu je Zemlja u središtu svijeta, oko nje gibaju se Mjesec i Sunce, a oko Sunca ostala nebeska tijela. Taj je sustav poznat kao geocentrični sustav T. Brahea. Iako ga nisu prihvaćali mnogi znanstvenici nakon Kopernika (najpoznatiji je G. Galilei), ipak protiv njega nije bilo strogo znanstv. dokaza. Prvi pravi znanstv. dokaz o gibanju Zemlje dao je astronom James Bradely (1693–1762) objašnjenjem aberacije svjetlosti (1729). Poslije su uslijedili sve jasniji dokazi da je Zemlja samo jedan od devet planeta koji se gibaju oko Sunca.