germanizacija, ponjemčivanje, nametanje njem. jezika i narodnosnih obilježja nenjem. narodima. Germanizaciji su od ranoga sr. vijeka bili izloženi narodi (poglavito slavenski) u neposrednom susjedstvu franačke države, i to na različite načine: voj. pohodima i osvajanjem, nametanjem njem. vladajućeg sloja i drž. uprave, posredstvom vjerskih misija, protjerivanjem i raseljivanjem starosjedilačkog žiteljstva, kolonizacijom njem. doseljenika, zabranom uporabe nar. jezika u upravi i školstvu, nametanjem njem. jezika i nar. običaja i dr. U vrijeme intenzivne i sustavne germanizacije slav. naroda od vremena Otona I. (X. st.) do kraja XIV. st., trajno je ponijemčen velik dio slav. krajeva i od Labe i Saale (Baltičko primorje, Prusija, Šleska, Lužica, Poljska) i u alpskom području (Koruška, Štajerska). U slav. zemljama bivše Austro-Ugarske Monarhije g. se učestalo provodila i tijekom XIX. st. (Bachov apsolutizam u Hrvatskoj). U XX. st. Hitlerov nacistički projekt “novog poretka” i prodora na Istok velikim se dijelom zasnivao na germanizaciji nenjem. država i naroda.