gerund (gerundij), u gramatikama nekih jezika naziv za glagolsku imenicu aktivnoga trajnog značenja u latinskome i sl. U latinskome za nominativ gerunda služi infinitiv prezenta (legere ‘čitati’ i ‘čitanje’; gen. legendi ‘čitanja’, dat. legendo ‘čitanju’, akuz. ad legendum ‘za čitanje’, abl. legendo ‘čitanjem’ i ‘čitajući’). U slav. jezicima naziv za glagolski prilog. U engl. glagolska imenica na -ing.