gigue (franc., engl. jig, njem. Gigue ili Gique, tal. giga). Instrum. plesna skladba podrijetlom iz Irske, u XVII. i XVIII. st. razvijena u Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, poznata kao stavak barokne instrumentalne suite. U pravilu dvodijelna, živahna tempa, u mjerama dvodijelnih ili trodijelnih obrazaca (4/4, 3/4, 6/8, 6/4, 12/8). Skladana za lutnju, čembalo, violinu, komorne i orkestralne sastave. S vremenom se oblikovao francuski (izraženi imitacijski elementi) i talijanski tip (homofonija, trozvučne figure u melodiji). U novije vrijeme oživljena u djelima Debussyja (Images za orkestar), Regera (Op. 12 za violinu), Schönberga (Suite op. 25 i 29), Stravinskoga (Duo concertant) i drugih.