gimnazija (grč.), općeobrazovna škola drugog stupnja. Naziv je dobila po javnoj ustanovi u ant. Grčkoj za tjelesni i, poslije, duhovni odgoj. Prethodnice današnje gimnazije su crkv. i grad. lat. škole u sr. vijeku u kojima su učenici učili “sedam slobodnih vještina” (septem artes liberales): gramatiku, retoriku, dijalektiku (trivium) te aritmetiku, geometriju, astronomiju i teoriju glazbe (quadrivium). U humanizmu se lat. škola proširuje i počinje nazivati gimnazijom, a najrašireniji sustav od konca XVI. st. uvodi isusovački “ratio studiorum”, prema uzoru na parišku Sorbonu: gimnaziju sa šest razreda (tri gramatička i tri humanistička razreda). Takve prve javne gimnazije otvaraju isusovci od poč. XVII. st. i u hrv. krajevima. Negdje slične gimnazije imaju 8 ili 10 razreda, a nazivaju se klasične gimnazije. Koncem XVIII. st. razvijaju se realne gimnazije tehn., trg. i drugog smjera. Dok su u nekim zemljama ostale gimnazije s 8 ili 10 razreda do danas, u nas su nakon II. svj. rata skraćene na četiri viša razreda, a niži su pripojeni osnovnoj školi.