Gioacchino da Fiore
Gioacchino da Fiore, tal. filozof, teolog i mistik (Celico, o. 1130 – Fiore, 30. III. 1201). Najprije putuje kao hodočasnik, a u opatiji Corazzo postaje cistercit, svećenik i napokon opat (1177). U Sili osniva vlastitu kongregaciju i samostan S. Giovanni in Fiore. Glasovita je njegova podjela povijesti na tri razdoblja (epohe): 1. epoha Oca ili Starog zavjeta u kojoj dominiraju obitelj i svjetovnjaci (proroci); 2. epoha Sina ili Novog zavjeta, razdoblje svećenstva i celibata, tj. sadašnje vrijeme Crkve; 3. epoha Duha Svetoga, buduće doba redovnika, duhovnosti i kontemplacije, ispunjenje i smisao povijesti. Teorija je potaknula razne skupine i pokrete spiritualaca, fraticella i dr. sve do XV. st. Važ. djela: Razlaganje o Otkrivenju; Podudarnost Starog i Novog zavjeta, Rasprava o četiri evanđelja.