Giotto Oplakivanje Krista, Padova, Cappella degli Scrovegni
Giotto (pravim imenom Giotto di Bondone), talijanski slikar, graditelj i kipar (Vespignano, oko 1267 – Firenca, 8. I. 1337). Slikarski nauk započeo u radionici majstora Cimabuea; utjecaj prisutan na prvim radovima. Pojava Giotta kao slikara, graditelja i kipara u talijanskoj i europskoj umjetnosti označuje pojavu novoga likovnog izraza – arte moderna. Oslobađa se tradicionalnih shema romaničkoga slikarstva i bizanske ikonografije, teži da svijet slikarski prikaže kao neposredno uočenu stvarnost. Uporabom nove ikonografije i novoga likovnog govora ostvaruje velik ciklus od 28 fresaka iz života sv. Franje u gornjoj crkvi u Assisiju, poslije 1297. Početkom XIV. st. izvodi u kapeli Scrovegni (Sta Maria dell’Arena) u Padovi monumentalni ciklus fresaka s prizorima iz Gospina i Kristova života te Posljednji sud, u kojima umjetnički izraz ima punu stvaralačku zrelost. Kompozicija je slobodna, likovi čvrsto modelirani i dramatski pokrenuti, smješteni u realan krajolik; scene nose poetične i dramatske naboje. Djelomice očuvane freske u kapelama firentinske crkve Sta Croce, dok su u Rimu i Napulju propale. Osim fresaka slikao u temperi i u ulju na dasci, te oslikavao raspela u kojima je bliži tradicionalnim rješenjima (Madona u slavi). Nasljeđuje Arnolfa di Cambija na izgradnji firentinske prvostolnice; podignuo zvonik od raznobojnoga mramora, uresio ga reljefima (nešto izmijenjen dovršen nakon njegove smrti). Njegovo djelo ostvarilo je osnovne preduvjete za razvitak talijanskoga ranorenesansnog slikarstva. Sljedbenici su Giottino, Taddeo Gaddi, Bartolomeo Daddi i dr.; preko Avignona utjecao na razvoj slikarstva u južnoj Francuskoj.