Góngora y Argote, Luis de, španj. pjesnik (Córdoba, 11. VII. 1561 – Córdoba, 23. V. 1627). Studirao kanonsko pravo; izabrao svećeničko zvanje; 1617. kapelan na dvoru Filipa III. Vodeći predstavnik baroka u španj. književnosti. Isprva slijedi tradic. španj. pjesničke oblike (romances, letrillas), da bi poslije razvio prepoznatljiv izraz → gongorizam ili kultizam (estilo culto), koji će potaknuti brojne epigone, ali njegova će djela presudno utjecati na pjesnike sve do u XX. st. Najpoznatiji su mu epski spjev Polifem i Galateja (1612) te nedovršen ciklus pjesama Samoće (1612), koji predstavljaju vrhunac španj. poezije u vremenu njezina procvata.