gorivni članak (element), elektrokem. uređaj koji kem. energiju nekog elementa ili spoja pretvara u istosmjernu el. struju. Gorivni se element (članak) sastoji od dviju elektroda uronjenih u isti elektrolit. Kao gorivo služi neki kem. element ili spoj. U reakcijama koje se događaju u članku oslobađa se energija koja je jednaka kao da je gorivo izgorjelo u oksidansu uz izravnu pretvorbu kemijske u termičku energiju. Otuda i naziv g. č. (element). Otkrio ga je W. R. Grove (1839). Tehn. primjena gorivnih članaka započinje radovima engl. istraživača F. T. Bacona (1932). Prvi g. č. za pogon transportnih sredstava ostvareni su sred. 1950-ih godina. Nakon toga su g. č. postali gl. izvori energije u svemirskim letjelicama. Njihova je prednost što im je iskoristivost gotovo 100%, nemaju otpada, pokretnih dijelova, rade bez buke i dr.