Gorki, Maksim

Maksim Gorki
Gorki, Maksim (pr. ime i prez. Aleksej Maksimovič Peškov), rus. književnik (Nižni Novgorod, 16. III. 1868 – Moskva, 18. VI. 1936). Zbog teških prilika obavljao različite poslove i samostalno se obrazovao, što opisuje u trilogiji Djetinjstvo (1913– 14), Među ljudima (1916) i Moji univerziteti (1923). Kao prozaik javlja se 1892, a 1898. objavljuje Crtice i pripovijesti. Širu slavu postiže dramom Na dnu (1902), u kojoj progovara o svijetu rezigniranih i izgubljenih ljudi. Izrazit anticarist; 1903. priključuje se radničkom pokretu; 1906. napušta zemlju i u emigraciji boravi do 1913. politički djelujući. Za Oktobarske revolucije u funkciji je koordinatora kult. života. Zbog bolesti pluća napušta Rusiju 1921. i odlazi u Italiju (Sorrento), da bi se u zemlju vratio 1931. trijumfalno preuzevši jednu od vodećih uloga u tadašnjem kult. životu SSSR-a. Smatran je začetnikom poetike socijalist. realizma, a uzorno je djelo njegov roman Mati (1907), koji je programatski posvećen didaktičkom uvođenju u važnost revoluc. borbe i njezine ideale. Poslije, u romanima Djelo Artamonovih (1925) i Život Klima Samgina (1927–36), oslikava svijet rus. građanstva te prikazuje život intelektualaca u predrevoluc. vrijeme. Umire, vjerojatno, u Staljinovim čistkama. G. je jedna od najvažnijih ličnosti rus. kult. života prvih desetljeća XX. st.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: