Gorski kotar, Delnički potok
Gorski kotar, pogled na Bjelolasicu
Gorski kotar, planinski kraj u zaleđu Riječkoga zaljeva, na sjeverozapadu gorske Hrvatske; 1273 km2, oko 26 000 stanovnika. Većim dijelom pripada Primorsko-goranskoj županiji, samo manji istočni dio Karlovačkoj županiji. Glavna su središta: Delnice, Vrbovsko, Ravna Gora, Mrkopalj, Skrad, Lokve, Fužine i Čabar. Od Slovenije je na sjeveru odvojen dolinama Kupe i Čabranke, na istoku se postupno spušta u niže krške ravnjake peripanonske Hrvatske, a na jugoistoku je povezan s Ogulinsko-plaščanskom udolinom i Likom. Gorski kotar je visoki krški kraj, prosječne visine 700–800 m, s pojedinim planinama višima od 1500 m (Bjelolasica, Risnjak, Snježnik). Najveće rijeke teku rubno (Kupa, Dobra, Čabranka) i njihove su doline izrazito kontrastne prema susjednim višim područjima. Gorski masivi međusobno su odvojeni malim poljima i proširenjima u kršu (Ličko, Lokvarsko, Delničko, Mrkopaljsko, Jasenačko, Drežničko polje i dr.). Klima je umjereno kontinentalna sa svježim ljetima i hladnim zimama; prosječna srpanjska temperatura na visini od 400 do 500 m iznosi 18 °C, a siječanjska -2 °C. U najvišim dijelovima (iznad 1500 m) klima je planinska. Godišnje padne 2500–3000 mm padalina. Oko 60% površine prekriveno je šumama. Naselja su uglavnom malena i raštrkana. Stanovništvo se pretežito bavi ratarstvom (krumpir, kupus) i stočarstvom (govedo, ovca, svinja). Drvna industrija; građevinarstvo. Turizam (zimovališta, ljetovališta; lov, ribolov; → NP Risnjak). Mnogobrojne špilje i jame. Akumulacijska jezera (Lokvarsko ili Omladinsko, Bajer) sastavni su dio goransko-vinodolskoga sustava HE „Nikola Tesla”. Gorskim kotarom prolazi autocesta Zagreb–Rijeka (A6) i željeznička pruga Zagreb–Karlovac–Rijeka, najkraća i najvažnija prometna veza između sjevernoga Hrvatskoga primorja i unutrašnjosti.